Kolokacijska kompetencija studenata engleskog jezika na razini B2: studija slučaja

Kolokacijska kompetencija, sposobnost točne uporabe gramatičkih i leksičkih kolokacija, ključni je aspekt jezične kompetencije koji je usko povezan s prirodnom i tečnom uporabom jezika. Unatoč njezinu značaju, govornici kojima engleski nije materinski jezik često imaju poteškoća s kolokacijama, naročito u produktivnim zadacima kao što je pisanje. Ova studija ispituje učestalost, vrste i greške u uporabi kolokacija kod studenata engleskog jezika na razini B2 na Univerzitetu u Zenici, pri čemu je razina B2 opisana u Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike (2001). Prikupljen je korpus od 150 studentskih eseja (76 319 riječi). Kolokacije su izdvojene, klasificirane i analizirane prema vrstama koje su opisali Benson i dr. (2010). Rezultati pokazuju da su leksičke kolokacije (3,3 %) bile češće od gramatičkih kolokacija (2,68 %), što potvrđuje prvu hipotezu. Međutim, veća stopa grešaka (6,53 %) zabilježena je kod uporabe gramatičkih kolokacija u odnosu na leksičke kolokacije (5,15 %), što potvrđuje drugu hipotezu. Analiza grešaka pokazala je da je negativni transfer iz materinskog jezika glavni uzrok grešaka u slučaju gramatičkih kolokacija, dok su sinonimija i analogija značajno doprinijele greškama u slučaju leksičkih kolokacija. Također je uočeno da studenti preferiraju uporabu već poznatih kolokacija, uz ograničeno eksperimentiranje s manje uobičajenim strukturama. Studija ima pedagoške implikacije, sugerirajući da kontrastivna analiza, izloženost autentičnim materijalima i aktivnosti kreativnog pisanja mogu unaprijediti kolokacijsku kompetenciju studenata. Ciljano poučavanje o interferenciji materinskog jezika i kolokacijama glagol – prijedlog moglo bi dodatno poboljšati točnost. Ovi rezultati doprinose boljem razumijevanju kolokacijske kompetencije u kontekstu učenja engleskog kao stranog jezika, nudeći praktične strategije za unaprjeđenje nastavnih metoda i vještina pisanja u studenata.