Diskurs kibernetičke sigurnosti: kritička analiza zapadnih predodžbi o kibernetičkim prijetnjama

U ovom radu analiziraju se jezični obrasci u unutar diskursa o kibernetičkoj sigurnosti. Riječ je o fenomenu koji u političkom diskursu sve više prožima ideologija, često nauštrb načela objektivnosti i točnosti. Istraživanje donosi kritičku analizu triju govora vladinih dužnosnika iz Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije. Poštujući metodološka načela kritičke analize diskursa, istraživanje se oslanja na Van Dijkove koncepte lokalnih i globalnih značenja, Wodakov i Faircloughov pristup intertekstualnosti te Van Dijkov ideološki kvadrat. Rezultati pokazuju da zapadne sile smještanjem kibernetičke sigurnosti u kriminalni kontekst zauzimaju ulogu arbitara pravde. Prijetnje kibernetičkoj sigurnosti prikazuju se kao trajne i neposredne, a naglašavaju se nesvršenim oblicima i emocionalno nabijenim frazama. Analiza intertekstualnosti otkriva oslanjanje na prošle terorističke incidente i aktualne geopolitičke sukobe s ciljem izazivanja straha i potpirivanja animoziteta prema određenim društvenim skupinama. Istraživanje također ukazuje na problematičnu upotrebu vojne terminologije, unatoč odsutnosti stvarnog rata u kibernetičkom prostoru. Nacionalne države personificirane su kao krivci, a kibernetički napadi prikazuju se kao manifestacije njihove težnje prema potkopavanju demokracije i nametanju globalne dominacije. Navedene diskurzivne prakse provociraju kritičku misao te upozoravaju na postojanu polarizaciju Zapada i Istoka kao odraz dugotrajnih podjela u fizičkom svijetu. Kako ovaj diskurs oblikuje naše razumijevanje stvarnosti, takve podjele mogu pretvoriti zamišljene prijetnje u samoispunjavajuća proročanstva. Stoga je nužno osigurati terminološku preciznost i pojmovnu jasnoću kako bi se prepoznao i suzbio manipulativni potencijal diskursa o kibernetičkoj sigurnosti.