ANALIZA DISKURSA I DETERMINACIJA U SVJETLU TEORIJE SUBJEKTIFIKACIJE

Abstract: Prilog pokušava premostiti pristupe karakteristične za domene lingvističke pragmatike, analize diskurza te kognitivne lingvistike i socijalne psihologije. Tvrdi se da je određeni tip diskursa sam po sebi u specijalističkoj analizi diskurza analitički odrednik, tj. diktira svoje vlastite metode istraživanja. Te metode mogu biti više odozdolne ili odozgorne orijentacije (v. Beaugrande 1997), ovisno o tome koji se tip diskursa istražuje. Tvrdi se da pojedini tipovi diskurza koji “uključuju” analitičara (tj. gdje je analitičar sudionik zbivanja o kojima je riječ ili je pak dio publike diskursa) ili su mu “poznatiji” generiraju zapažanja o funkciji i strukturi diskursa u razmjerno ranim fazama komponencijalne analize diskursa, ili čak i prije negoli sama analiza započne. Kad je tako pretpostavljena globalna funkcija teksta, analiza se nastavlja u odozgornom smjeru, tj. prema mikropodatcima koji podupiru polazišnu hipotezu. To se npr. događa u slučaju analize reklamnog diskursa (v. studiju Lutza iz 1990, Myersa iz 1994, Goddarda iz 1998 te mnoge druge). S druge se pak strane čini da je analiza diskursa koji ide u odozdolnom smjeru rezultat nedovoljnog izvanjezičnog znanja koje je potrebno analitičaru kako bi oformio apriorne stavove o tekstu i njegovoj funkciji. To je ograničenje analitičara koji nije dio stvarnosti koja se ispituje i koji se u pravilu bavi dijakronijskim istraživanjem ili proučava diskurs koji je izrazito metaforičan. Prvenstveni je cilj priloga, na temelju proučavanja nekoliko različitih tipova diskursa (jezika politike i medija, oglašavanja te znanstvene argumentacije), ukazati na mogućnost predviđanja stupnja analitičkog determinizma koji se vezuje uz određenu vrstu teksta. Drugim riječima, prilog treba pokazati koji tipovi diskursa navode na (ili čak diktiraju) određeni analitički pristup (tj. “odozgo prema dolje” ili “odozdo prema gore”). Sekundarni je cilj priloga sugerirati da analiza diskursa može profitirati od primjene pojmova koji su normalno dio pojmovnog aparata Kognitivne gramatike (KG). Pokazuje se da KG može prižiti znatan doprinos utvrđivanju distance između analitičara i diskursa koji se proučava. Razmatra se Langackerov koncept subjektifikacije (usp. Langacker 1990b i 1999) te njegova relevantnost u razmatranju statusa analitičara unutar diskursa.