KENNINZI KAO INTEGRACIJE I PRIZME

Abstract: U ovom se članku raspravlja o tome kako bi nedavni pomaci u području kognitivne lingvistike mogli dati više svjetla prilikom rješavanja jednog problema iz historijske semantike, a riječ je o značenju staroengleskih kenninga u Beowulfu. Te poznate stilske figure vrlo je teško razumjeti zbog prilično zagonetnog načina na koji se one odnose na ljude ili stvari (Brodeur 1960; Wehlau 1997). Cilj prvog dijela članka je definirati kenning kao posebnu vrstu složenice kako bi je razlikovali od običnih složenica. U drugom i trećem dijelu članka primjenjuju se nedavni kognitivnolingvistički pristupi značenjskoj kompozicionalnosti, promatrajući kenninge kao složene izraze čije značenje proizlazi iz zamršene interakcije metonimije i metafore. Za potrebe semantičke analize kenninga odabrano je nekoliko najpoznatijih primjera koji se prvo analiziraju u okviru teorije mentalnih prostora i konceptualne integracije (Fauconnier i Turner 1998 i 2002), a zatim se analiziraju primjenjujući prizmatični model (Geeraerts 2002).