Metonimija i hrvatske adverbijalne klauze

U radu se metodologijom teorije konceptualne metafore i metonimije i u manjoj mjeri kognitivne gramatike te pristupa gramatikalizaciji u okvirima tipološkoga funkcionalizma analiziraju metonimijski aspekti u prvom redu veznih sredstava hrvatskih uzročnih, uvjetnih, namjernih i dopusnih klauza. Analiziraju se metonimijska preslikavanja između kategorija vremena i uzroka, načina i uzroka, uzroka i uvjeta, uzroka i koncesivnosti, uvjeta i koncesivnosti, vremena i uvjeta te metonimijska preslikavanja koja uključuju govorne činove. Cilj je rada doprinijeti još uvijek skromnom obimu kognitivnolingvističkih istraživanja o utjecaju, važnosti i ulozi metonimije u analizi složenih rečenica na razini subordinacije te kognitivnu perspektivu proširiti na analizu hrvatskih subordiniranih struktura. Nešto se pozornosti pridaje i raspravama o gramatikalizaciji u okvirima tipološkoga funkcionalizma, u kojima metafora i metonimija kao dva vida pragmatičke inferencije također imaju vrlo važnu ulogu u analizi suodnosa navedenih kategorija u složenorečeničnim strukturama.