Neutralizacija u izražavanju mjesta i smjera kretanja u hrvatskom jeziku

U glavnini se hrvatskoga jezika, a misli se pod tim i na standardni jezik i na organske idiome, mjesto i cilj kretanja izražavaju različlitim sintaktičkim sredstvima no u literaturi je opisana i njihova neutralizacija, i to primarno u južnim čakavskim govorima. U ovom se radu istražuje proširenost te pojave u pisanim tekstovima od srednjega vijeka naovamo, na čakavskom i štokavskom području te u suvremenim čakavskim i hrvatskim štokavskim govorima, kako bi se utvrdila njezina starina i rasprostiranje. Uspoređujući rasprostiranje te izoglose s rasprostranjenošću različitih romanskih jezika na istočnom dijelu jadranske obale, preciznije će se odrediti njezino podrijetlo koje se dosad dovodilo u vezu s dalmatskim jezikom.