Razvijanje pragmatičke kompetencije u hrvatskome kao inome jeziku

Abstract: Razvijanje pragmatičke kompetencije od velike je važnosti u nastavi inoga jezika budući da ona, uz jezičnu i sociolingvističku, tvori komunikacijsku kompetenciju (ZEROJ 2005: 111; Jelaska 2005: 21), a njezina nedovoljna razvijenost izaziva nesporazume koji izravno negativno utječu na komunikaciju. Pragmatička kompetencija u hrvatskome kao inome jeziku (HIJ-u) opisana je na razinama jezične kompetencije B1 i B2 po ZEROJ-u (Nazalević Čučević 2013; Nazalević Čučević 2015), a još ne postoje istraživanja koja bi dala smjernice poučavanju pragmatičkih sadržaja u nastavi HIJ-a. Zbog toga je provedeno istraživanje među poučavateljima HIJ-a kojim su se istražila njihova iskustva u poučavanju različitih vrsta učenika HIJ-a pragmatičkim sadržajima te njihove vlastite prakse u oslovljavanju koje je bilo odabrano kao prototipan pragmatički sadržaj koji se u nastavi inoga jezika poučava od samoga početka. Rezultati istraživanja pokazali su kako su pragmatički sadržaji vrlo heterogeni te kako njihov izbor ovisi ne samo o jeziku i situaciji nego i o osobinama sudionika u komunikaciji te njihovim odnosima, što usložnjuje njihovo poučavanje. Istraživanje je također pokazalo kako različite skupine učenika HIJ-a zahtijevaju različit pristup poučavanju pragmatičkih sadržaja s obzirom na kontekst u kojem se poučavanje odvija. Specifičnom skupinom učenika HIJ-a pokazali su se govornici blisko srodnih slavenskih jezika čija pragmatička kompetencija uglavnom nije jednako razvijena kao i jezična, a tu je razliku potrebno prevladati pomno strukturiranim poučavanjem.