Reprezentacija retrospektivne memorije i komunikacijski kontekst

Abstract: Rad se bavi jezičnim oblicima koje govornici koriste da bi izvijestili o prošlim iskustvima rekonstruiranima iz pamćenja. Dok su se dosadašnja istraživanja koncentrirala pretežno na priče kao verbalne odraze sjećanja, ova studija predstavlja novi pristup temi, zasnovan na komunikacijskome pristupu. Autor smatra da rezultati dobiveni eksperimentalnim istraživanjima ne odražavaju pravo stanje stvari, budući da ispitanici izražavaju svoja sjećanja na način i pod uvjetima propisanima postavkama istraživanja. Ovaj rad analizira jezične oblike koji predstavljaju sjećanja pojedinaca na temelju empirijskih podataka koji odražavaju prirodnu komunikaciju u različitim situacijama. Prihvaćajući poimanje jezika kao materijalnog spremnika za kognitivne sadržaje i tezu o komunikaciji kao procesu koji se odvija po obrascima, autor predlaže hipoteze o standardnom skupu jezičnih oblika koje govornici koriste za izvještaje o sjećanjima te određenu korelaciju između kognitivno-komunikacij-skoga konteksta i jezičnih odlika mnemoničke izjave.