Sintaktički i značenjski status konstrukcija s infinitivom u hrvatskome i engleskome jeziku

Rad donosi rezultate usporedbe infinitivnih konstrukcija u hrvatskome i engleskome jeziku, pri čemu se kao polazna referentna djela uzimaju gramatike Silića i Pranjkovića (2005) i Belaja i Tanackovića Faletara (2020) za hrvatski te Greenbauma i dr. (1999) i Bibera i dr. (2003) za engleski jezik. Predmetnome problemu u radu se pristupa sustavno te se propituju sintaktički i značenjski kriteriji razlikovanja infinitiva u službi predikata nefinitne surečenice (klauze) s jedne strane i rečeničnoga člana s druge strane (npr. leksički dio složenoga glagolskoga predikata, subjekt) (usp. i Zovko Dinković i Nazalević Čučević 2024). Pritom se razmatraju i neki tipovi infinitivnih surečenica koji do sada u hrvatskome nisu izrijekom spominjani. Riječ je o predikatnim, atributnim i apozicijskim surečenicama. Kada je riječ o određivanju sintaktičko-semantičkoga statusa surečenice, vodimo se funkcionalnim kriterijem. Hrvatskim primjerima supostavljamo engleske kako bismo uputili na sličnosti i razlike u pristupu sintaktičkom i značenjskom statusu konstrukcija s infinitivom. Rad donosi prijedlog razrađenijeg rasporeda glagola duž kontinuuma sintaktičkih službi infinitivnih konstrukcija koje se uz te glagole nalaze temeljem značenjskih kriterija. Kako i navedeni autori napominju da njihov pregled nije potpun, svojom analizom pokušavamo ukazati na mjesta koja bi mogla biti poboljšana te time doprinijeti cjelovitosti opisa infinitiva u hrvatskome.