Promjena naglaska i fonološka varijacija u ranom suvremenom engleskom, britanskom i američkom

Abstract: U radu se predlaže dinamičan pristup izvoru i razvoju engleskog naglasnog pravila s posebnim osvrtom na srednjeengleski i rani suvremeni engleski. Glavni su ciljevi rada: i. odrediti povijesne odnose ovog pravila s njegova dva prethodnika putem analize fonoloških pravila koja međusobno konkuriraju; ii. odrediti uzorke fonološke varijacije koji tako nastaju. U analizi se pokušava pokazati da fonološko pra-vilo koje je utjecalo na izgovor posuđenica iz romanskih jezika u ranom suvremenom engleskom prozlazi iz potrebe da se izbjegne homonimija među imenicama i glagolima. To je međutim dovelo do drugog niza promjena naglaska kod mnogih drugih imenica kod kojih nije bilo očito postojanje glagol-skog ekvivalenta. Rezultat je toga bio da su imenice i pridjevi s “tipičnijim” imenskim nastavcima (poput onih uključenih u [+F]) zadržale završni naglasak tako da se englesko naglasno pravilo općenito može shvatiti kao posljedica različitog uspjeha u razlikovanju imenica s homonimih glagolima od imenica bez glagolskih ekvivalenata.