Tematizacija jezika u suvremenoj luzofonskoj poeziji
U okviru istraživanja jezičnih ideologija i kritičke analize diskursa, članak analizira načine na koje je reprezentiran portugalski jezik u suvremenoj poeziji pisanoj na portugalskom jeziku. Iz korpusa poetskih tekstova eminentnih autora s portugalskog govornog područja (npr. Oswald de Andrade, Manuel Bandeira, Menotti del Picchia, Manuel Rui, Vasco Graça Moura) izdvojene su ideološki angažirane pjesme koje tematiziraju društveni status portugalskog jezika, odnosno njegovih govornika. U središtu je interesa rada identifikacija jezičnih ideologija zastupljenih u navedenim tekstovima te njihova povezanost s relevantnim elementima društveno-povijesne i književne pozadine, kao i s konkretnim jezičnim sredstvima i diskursivnim strategijama koje služe artikulaciji ideoloških pozicija. Analiza pokazuje postojanje dva osnovna tipa poetskog diskursa o portugalskom jeziku, emancipatorskog i purističko-konzervativnog. Emancipatorski diskurs ističe se u poeziji brazilskih modernista i svojstveno mu je osporavanje kulturnog i jezičnog autoriteta modeliranog prema europskoportugalskom standardu te promoviranje norme bliže vernakularu. Purističko-konzervativni diskurs, oprimjeren prvenstveno djelom portugalskog pjesnika Vasca Graçe Moure, oslanja se na institucionalno podržane ideologije temeljene na neempirijskim pretpostavkama o jeziku. Pjesničke refleksije o jeziku iskazuju se kako izravnim propitivanjima tako i implicitno, uporabom jezičnih struktura koje se uklapaju u normativni ideal ili ga destabiliziraju svojom nestandardnošću.
