Konstrukcija priložna dopuna-rzecz ujmując u poljskome jeziku: korpusno istraživanje

U ovome se radu primjenjuje teorija semantičkih okvira, pojam komunikacijskoga okvira, uporabno utemeljena teorija konstrukcijske gramatike te kvantitativna korpusna metodologija kako bi se istražila obilježja konstrukcija u poljskome jeziku koje sadržavaju priložne dopune, imenicu rzecz ʽstvar’ i kvaziparticip ujmując ʽizražavajući/stavljajući’. Autor analizira primjere te konstrukcije pronađene u Nacionalnome korpusu poljskoga jezika (NKJP) kako bi se razumjela njezina strukturna, semantička, distribucijska i diskursna obilježja. Uz to, istraživanje identificira priložne dopune koje su snažno i slabo povezane s tom konstrukcijom te one koje su o njoj više ili manje ovisne. Istraživanje pokazuje da se ta konstrukcija često kombinira s različitim kategorijama priložnih dopuna, od kojih svaka odgovara posebnim semantičkim i komunikacijskim okvirima. Nadalje, uočeno je da je ta konstrukcija motivirana specifičnom konceptualnom metaforom, pojavljuje se u različitim jezičnim registrima, poprima različite oblike te preuzima različite funkcije u diskursu.