DRUGOST I POTROŠAČ: VANJSKI I UNUTARNJI HOROR KAO RETORIČKA SREDSTVA UOKVIRIVANJA NA VELIKOM EKRANU I U STVARNOM VREMENU

Cilj je rada analizirati glavne paradigme horor žanra i njihovih istovrijednosti u konzervativno-liberalnoj političkoj podjeli u Sjedinjenim Državama istraživanjem dominantne političke retorike i njenih specifičnih sredstava uokvirivanja koje se odražavaju u kinematografiji horora. Analiza se usredotočuje na dva upečatljiva celuloidna rada Johna Carpentera: Stvor (The Thing 1982.), i Oni žive (They Live 1988.), načinjena kao subverzivan komentar pažljivo isprepletene američke i globalne kulture straha i potrošačke kulture. Sredstva uokvirivanja uključuju podjelu građana na temelju rase i drugih značajki, mentalitet “mi protiv njih”, poricanje (među)narodnog jedinstva i suživota, simbolizam crvene boje, te ponavljanje i hiperbolu. Kao snažni alati uvjeravanja u rukama političke elite, ova sredstva utječu na američke građane time što se pozivaju na njihova uvjerenja. Ova uvjerenja su zasnovana na modelima moralnosti (Lakoff 2002). Dualizam horora također je razmatran, tj. vanjski nasuprot unutarnjeg horora (Drugost izvan nas i stranac unutar nas u Ognjanović 2016), kao i način na koji binarna kvaliteta žanra informira i vodi filmska djela u istraživanju društva, posebice ona prožeta političkim i društvenim problemima. Stoga, rad istražuje zašto su dva analizirana filma važna za promišljanje o suvremenom američkom društvu, te mogućnost promatranja horor žanra kao prizme kroz koju se istražuju različite teme.