Zatvornički sljedovi u sredini hrvatskih i talijanskih riječi – mogući izvor poteškoća govornika talijanskoga jezika u ovladavanju hrvatskim jezikom

Abstract: U ovome se radu usporedbom zatvorničkih sljedova potvrđenih u hrvatskome i talijanskome jeziku žele predvidjeti poteškoće u učenju hrvatskoga jezika kod izvornih govornika talijanskoga jezika. Iako su talijanska i hrvatska abeceda utemeljene na latinici, različit su im opseg i sastav: svi se jednaki fonemi ne ostvaruju uvijek jednakim grafemima, a abecednim se slovima različito služe za predstavljanje fonema. Sljedovi se uspoređuju sa stajališta talijanskih učenika hrvatskoga, i to poglavito u djelatnosti čitanja, pa se opisuju i sličnosti i razlike u pisanome liku svakoga od hrvatskih fonema u odnosu na talijanski. U talijanskome jeziku najduži zatvornički slijed u sredini riječi može imati četiri zatvornika, a u hrvatskome i šest zatvornika, od kojih je jedan slogotvorni, dok u talijanskome jeziku nije. Rezultati istraživanja pokazuju da su četveročlani zatvornički sljedovi u talijanskome rijetkost, dok su četveročlani i peteročlani zatvornički sljedovi u hrvatskome česti i uobičajeni, rijetki su tek šesteročlani. Opširnija analiza hrvatskih višečlanih sljedova pokazuje da u hrvatskome jeziku postoje 222 dvočlana zatvornička slijeda koja nisu potvrđena u talijanskome jeziku. Osim kao zanimljivost u okviru kontrastivne lingvistike, ova spoznaja važna je za primijenjenu lingvistiku jer bi spomenute razlike mogle dovesti do fonoloških interferencija ako se u početnoj fazi učenja jezika na njih ne skrene potrebna pozornost.