UTJECAJ LEKSIČKOG I ODNOSNOG USMJERAVANJA NA PROCESIRANJE IMENSKIH SLOŽENICA KOD IZVORNIH I NEIZVORNIH GOVORNIKA ENGLESKOG JEZIKA

Abstract: Složenice su česta pojava u engleskom jeziku ali način na koji ih izvorni i neizvorni govornici procesiraju još je predmet lingvističkih rasprava. Dvije vrste čimbenika imaju utjecaj na brzinu prepoznavanja složenica – leksičko usmjeravanje i odnosno usmjeravanje. Prva se vrsta čimbenika ogleda u višoj brzini prepoznavanja u slučajevima kad ciljana i usmjerivačka složenica sadrže zajednički leksem, dok druga vrsta označava podudarnost značenjskog odnosa između modifikatora i glave složenice. Istraživanje koje su proveli Gagné & Spalding (2004) pokazalo je statistički značajan pozitivan utjecaj odnosnog usmjeravanja na prepoznavanje postojećih složenica, a De Cat i suradnici (2015) navode kako pri procesiranju složenica neizvorni govornici s visokom razinom jezične kompetencije koriste slične strategije kao i izvorni govornici. Cilj je ovog istraživanja replicirati ove rezultate korištenjem zadatka procjene smislenosti postojećih složenica na skupini izvornih i neizvornih govornika, kako bi se dodatno istražili učinci leksičkog i odnosnog usmjeravanja kod ovih dviju skupina ispitanika. Početna je hipoteza da će kod rezultata izvornih govornika biti zabilježeno niže vrijeme reakcije i viša razina točnosti, ali i da će kod obiju skupina biti zabilježen sličan olakšavajući utjecaj različitih vrsta usmjerivača, što rezultati istraživanja i potvrđuju.