Analiza uporabe veznih sredstava u studentskim prijevodima njemačke bajke Frau Holle

Vezna su sredstva, između ostalih, jezične jedinice kojima se ostvaruje kohezija, shvaćena kao primarni koncept organizacije teksta, tj. kao semantički koncept kojim se upućuje na značenjske odnose među sastavnicama teksta i koji tekst čini tekstom (Halliday i Hasan, 1976: 4–6). U ovome radu analiziraju se vezna sredstva – konjunktori, subjunktori i konektori u prijevodima bajke Frau Holle s njemačkoga jezika na hrvatski. Cilj je rada usporediti promjene pri prijevodima veznih sredstava s jednoga jezika na drugi i prilagodbe koje pritom nastaju. Analiza korpusa pokazuje da u prijevodima postoji veća varijacija veznih sredstava s obzirom na njihovo značenje, no većina značenjskih kategorija u prijevodima brojčano prati one iz izvornika. U usporedbi s izvornikom u prijevodima postoji i veća varijacija veznih sredstava s obzirom na njihovu vrstu (u izvorniku 4, u prijevodima 7 kategorija). Korpus pokazuje i to da je većina upotrijebljenih veznih sredstava i u izvorniku (95,2 %) i u prijevodima (88,7 %) jednostavne strukture, no postotak složenih veznih sredstava nešto je veći u prijevodima (10,7 % u odnosu na 4 % u izvorniku).