Uporaba glagolskog vida u imperativu i preskriptivnom infinitivu u kuhinjskim receptima u bosanskom, hrvatskom, srpskom i ruskom jeziku: komparativni pristup

Sažetak: U radu se predstavljaju rezultati komparativne studije uporabe glagolskoga vida u bosanskim(Bn), hrvatskim (Hr), srpskim (Sr) i ruskim (Ru) imperativima i preskriptivnim imperativima (infinitivima koji se koriste u funkciji infinitiva) kako ih se koristi u kuhinjskim receptima. Na temelju inicijalne pretrage, sužavamo predmet istraživanja na ograničeni skup glagolskih fraza koje uključuju ekvivalente prijelaznih uporaba glagola (‘peći’ i ‘pržiti’; ‘kuhati’, ‘mijesiti tijesto’, ‘rezati’, ‘sjeckati’, ‘posipati’, ‘puniti’). Zajednički nazivnik (većine) ovih glagolskih fraza je da uključuju rasteću semantičku ulogu teme u obliku direktnog objekta,odlike čijeg referenta doživljavaju promjenu tijekom toga procesa. Obično se radi o postignuću kao tipu situacije po Vendleru (1957). Na temelju analiza korpusa, iz kojih se nudi više od 40 primjera, izvlačimo sljedeće zaključke. Prvo, uporaba glagolskoga vida u imperative i preskriptivnom imperative na način na koji senm koriste u receptima je otprilike jednaka u svim četirima jezicima. Drugo, uporaba onoga što nazivamo lažnim nesvršenim vidom, odnosno njegova uloga da bi se označilo jedan, potpuni događaj raširenija je u bosanskome, hrvatskome i i srpskome nego u ruskome. Potonje se razlikuje od rezultata u Benacchio (2010), von Waldenfels (2012) i Alvestad (2013) i upućuje na to da uporaba glagolskoga vida u imperativu i presktiptivnome infinitive u tipu teksta kao što su recepti zahtijeva daljnje analize.