BRUXELLES – ŠEF, NASILNIK ILI VELIKI BRAT? UOKVIRIVANJE SUKOBA U SUVREMENOJ MAĐARSKOJ POLITIČKOJ RETORICI

Sažetak: Gledano iz perspektive političkog realizma, sukob je osobina svojstvena svjetskoj politici (Morgenthau 1948/1973). Polazeći od ove osnovne premise, može se očekivati da političari rutinski koriste okvir SUKOBA kako bi objasnili i opravdali svoju vanjsku politiku (Musolff 2016). Sukob je osobito raširen u populističkim narativima, gdje se „čisti ljudi“ uspoređuju s „korumpiranom elitom“ (Mudde 2004). U skladu s navedenim, pretpostavili smo da će aktualna mađarska populistička vlada svoj turbulentni odnos s EU-om isto tako oblikovati metaforički, konceptualizirajući ga kao nasilni sukob. Oslanjajući se na pristup diskursne dinamike u identificiranju metafora (Cameron et al. 2009; 2010), analizirali smo metaforičko uokvirivanje pojma Brüsszel (‚Bruxelles’) pronađeno u člancima objavljenim na službenim web stranicama mađarske vlade u razdoblju između 2015. i 2017. Naši rezultati ukazuju na to da je eksplicitno jezično ostvarenje okvira OSUKOBA u obliku nasilnog sukoba (poput vojne operacije) u suvremenoj vladinoj retorici manje rašireno, za razliku od okvira EU KAO OSOBA. Ova potonja konceptualizacija, međutim, ostvaruje se kroz metaforičke scenarije koji evociraju konfliktne odnose različitih stupnjeva intenziteta (i tako nadograđuju populistički narativ) prikazujući EU kao autoritarnu figuru, partnera u zajedničkom pothvatu, nasilnika i protivnika u bitci.