Pokazne zamjenice u hrvatskome i engleskome: uvidi iz studentskih prijevoda

Sustavi pokaznih zamjenica hrvatskoga i engleskoga jezika uvelike se razlikuju – hrvatski ima tročlani, a engleski dvočlani sustav. Hrvatske pokazne zamjenice uključuju proksimalnu ovaj(m.)/ova (f.)/ovo (n.), medijalnu taj (m.)/ta (f.)/to (n.) i distalnu onaj (m.) /ona (f.) /ono (n.). Engleske su pokazne zamjenice proksimalna this i distalna that. Kako bi saznali više o tomu kako hrvatski studenti prevode pokazne zamjenice s jednoga na drugi jezik provedena je analiza 557 prijevoda s hrvatskoga na engleski i 422 prijevoda s engleskoga na hrvatski. Analizirana je učestalost grešaka ali i priroda grešaka. Polazna je hipoteza bila da će najproblematičnija za prijevod biti hrvatska medijalna pokazna zamjenica jer u engleskome jeziku ne postoji ekvivalentna pokazna zamjenica. Hipoteza je potvrđena te je identificirano nekoliko čimbenika koji imaju utjecaj na učestalost pogrešaka. Čini se da je primarni čimbenik blizina jer su ispitanici, neovisno o smjeru prijevoda, najmanje problema imali pri prevođenju proksimalne pokazne zamjenice, dok se prevođenje distalne, a osobito medijalne zamjenice, pokazalo znatno zahtjevnijim. Drugi je bitan čimbenik prisutnost imenice, jer je učestalost grešaka bila znatno niža u slučajevima kada je pokazna zamjenica stajala uz imenicu. Konačno, u slučaju medijalne zamjenice, čini se da i rod ima utjecaja, ali samo u kombinaciji s imenicom, jer se najproblematičnijom za prijevod pokazala medijalna zamjenica srednjega roda u slučajevima kada se pojavljuje bez imenice.