Učinci habsburških obrazovnih politika mjereni statističkim alatima popisa stanov-ništva

Sažetak: Rad se bavi multietničkim i višejezičnim aspektima Habsburške monarhije, posebice po pi-tanju školstva, njegovim učincima i podatcima o lingvističkim odrednicama stanovnika mon-arhije zabilježenim u popisu stanovništva. Nakon gotovo cijelog stoljeća dominacije nje-mačkog jezika, nacionalno buđenje naroda u Habsburškoj monarhiji prisililo je škole da se odreknu nad-nacionalnog i lingvistički uniformnog odgoja. Srednje i visokoškolsko obra-zovanje usredotočilo se na obrazovanje nove nacionalno svjesne elite iz različitih nacionalnih skupina, što je doprinijelo raspadu monarhije. Međutim, širenje “nacionalnih jezika” dovelo je do širenja bilingvizma među srednjom i višom klasom. Ovaj se bilingvizam međutim odnosio na nacionalne manjine a ne na Austri-jance, Nijemce i Mađare, koji su se u svojim obrazovnim institucijama obrazovali isključivo jednojezično, što je u konačnici dovelo do slabljenja njihovog političkog utjecaja. Ova se ne-jednakost mora uzeti u obzir kada se uspoređuju različite vrste škola. Jedan od uobičajenih načina istraživanja razvoja lingvističkih sposobnosti građana monarhije je uvid u rezultate desetogodišnjeg popisa stanovništva, u kojem su podatci predstavljeni unu-tar krutih dihotomija, te samo opisuju etno-lingvističke identitete, koji se, međutim, aforistički izjednačuju s političkim “nacijama”. To zahtijeva jasnije definicije, pa se u ovom radu zala-žemo za kritičko promišljanje nacionalnih i lingvističkih koncepata i definicija koje su korištene u habsburškoj historiografiji. Ekspoze različitih obrazovnih praksi u oba dijela mon-arhije: Austriji i Mađarskoj, može poslužiti kao kontekst za to promišljanje.