Jedan mogući teorijski model pristupa analizi jezičnoga posuđivanja

Sažetak: Ovaj se članak bavi analizom procesa jezičnoga posuđivanja i prilagodbe stranih riječi pravilima koja djeluju unutar sustava hrvatskoga jezika. Sam proces analizira se na primjerima posuđivanja iz engleskoga jezika te se, u kontekstu teorije radijalnih kategorija i koncepta enciklopedijskoga znanja (koji svojim metodološkim aparatom vrlo temeljito objašnjavaju tijek i logiku jezičnoga posuđivanja), kritički pristupa rezultatima ranijih proučavanja istog procesa, kao i jezičnih promjena uopće. Predlaže se pritom i jedan potpuno novi model analize jezičnoga posuđivanja koji, s jedne strane, čvrsto integrira rezultate nekih ranijih promišljanja o ovoj temi i prikazuje ih u svjetlu međusobne uvjetovanosti, dok s druge strane pruža cjelovitiji uvid u prirodu i tijek jezičnog posuđivanja nego što su to činili prijašnji pristupi, koji su se sustavno bavili samo njegovim pojedinačnim aspektima, ali bez potpunoga uvida u širinu procesa. Iz samoga novog modela mogu se izvesti i neki opći zaključci o prirodi dvaju temeljnih pristupa normiranju leksika (purističkoga i funkcionalnog), kao i neka načela normativnosti leksika, ukoliko zbog izravne uvjetovanosti jezičnoga posuđivanja izvanjezičnom stvarnošću napustimo pomalo paradoksalan pojam leksičke norme.