MODELIRANJE MISLI U JEZIČNOJ UPORABI: NA RAZMEĐI DISKURSA, PRAGMATIKE I SPOZNAJE

Sažetak: U ovom se radu raspravlja o nizu semantičkih i pragmatičkih pojava koje utječu na razvoj diskursa. Na temelju proučavanja načina na koje se kognitivni modeli rabe u diskursu postulirali smo “načelo odabira metaforičkoga izvora:” naime, metaforička ekstenzija koncepta može odabrati samo dio strukture takvoga koncepta za stvaranje metaforičkoga izvora. Nadalje, uvažavanje stupnjevitosti u poimanju semantičkih odrednica kao više ili manje središnjih u osnovi je “načela rubnosti”, diskursnog načela utemeljenog u “načelu relevantnosti”: ukoliko se odabirom središnjih odrednica nekoga koncepta ne može osigurati diskursna koherencija, govornik pribjegava odabiru rubnijih odrednica, odnosno odabiru one koja najviše udovoljava načelima relevantnosti. Potom se u radu osvrćemo na pitanje pragmatičke utemeljenosti takozvane diskursne kohezije i koherentnosti. U tom kontekstu tvrdimo da su elipsa i supstitucija kao diskursne pojave podložne pragmatičkim ograničenjima te zagovaramo postojanje “načela odabira konceptualne strukture” kojim se objašnjava semantički doseg elipse i sredstava supstitucije: u njihovom je dosegu onoliko strukture koliko se ne poništava diskursnom jedinicom u kojoj se nalazi dano kohezivno sredstvo. Potom smo redefinirali razliku između kohezije i koherentnosti, tvrdeći da se tu radi o razlici između proceduralne i konceptualne uvezanosti; pritom smo formulirali dodatna dva načela uvezanosti diskursa: “načelo ikoničnosti” i “načelo konceptualne istaknutosti”. Puno je dokaza u prilog istaknutoj ulozi ikonične organizacije diskursa u ostvarenju diskursne koherentnosti. Međutim, malo je pozornosti dosad posvećeno načelima koja uređuju neikoničnu organizaciju diskursa. Tomu se može doskočiti postuliranjem načela konceptualne istaknutosti, kojim se objašnjava poseban status u diskursu istaknutih neikoničnih informacija. U zadnjem se dijelu ovog istraživanja usredotočujemo na analizu diskursnih strategija kao nekonvencionalnih skupova postupaka koji govornicima omogućavaju stvarati i tumačiti proceduralno i konceptualno uvezane tekstove. U tom smo smislu formulirali dvije međusobno suprotstavljene diskursne strategije, pri čemu se obje odnose na ravnotežu između proceduralnih i konceptualnih obilježja uvezanosti diskursa. Tomu smo dodali dva daljnja diskursna načela, “načelo unutarnjega kontrasta” i “načelo vanjskoga kontrasta”. Prvo se temelji na eksplicitnim proceduralnim aktivnostima, a drugo na konceptualnoj uvezanosti. Konačno, utvrdili smo dodatna dva diskursna načela koja usmjeravaju odabir strateških postupaka u stvaranju diskursa: “načelo pojmljivosti”, u skladu s kojim se određuju konceptualne veze sa situacijama u smislu mogućnosti stvaranja njihovih vjerodostojnih mentalnih scenarija; i “načelo relativne udaljenosti”, koje pomaže razriješiti višeznačnost u interpretaciji anafora na temelju relativne udaljenosti anaforičke zamjenice od njezinog mogućeg antecedenta u skladu s načelom pojmljivosti.