ODNOS JEZIČNE SVJESNOSTI I NAČINA POUČAVANJA U OVLADAVANJU GLAGOLIMA KOJI (NE) MOGU TVORITI PASIV U NJEMAČKOM KAO STRANOM JEZIKU

Sažetak: Glavni je cilj ovoga istraživanja rasvijetliti odnos svjesnosti, načina poučavanja te uspjeha u ovladavanju glagolima koji (ne) mogu tvoriti pasiv u njemačkome kao stranome jeziku. Istraživanja na području ovladavanja inim jezikom (Schmidt 1990; Robinson 1995; Leow 2001) potvrdila su Schmidtovu teoriju uočavanja (1990; 1995; 2001) koja pažnju drži ključnim elementom u učenju. Prema Schmidtu (isto) svi aspekti učenja jezika zahtijevaju određeni stupanj usredotočene pažnje, s time da različiti aspekti mogu zahtijevati više ili manje pažnje. Ovakvim se shvaćanjem procesa obrade jezičnoga unosa pozornost ne pridaje samo pažnji nego i svjesnosti. Važnu ulogu u ovome procesu imaju i razine svjesnosti. Schmidt (isto) uočava dvije razine svjesnosti: razinu uočavanja (engl. level of noticing) te razinu razumijevanja (engl. level of understanding). Polazi se od toga da se viša razina svjesnosti, razumijevanje određenog jezičnog unosa, može ostvariti na dva načina: eksplicitnim ili implicitnim učenjem i/ili poučavanjem (DeKeyser 2003; Ellis R. 2005). Kako bi se ove varijable što bolje istražile, provodio se eksperiment u prirodnim uvjetima u trima fazama. U istraživanju su sudjelovale dvije skupine sudionika: hrvatski srednjoškolski koji uče njemački kao strani jezik te studenti prve godine preddiplomskog studija njemačkoga jezika. Svaka od navedenih skupina dodatno je podijeljena u dvije podskupine te su izložene implicitnom ili eksplicitnom načinu poučavanja. Metodom testiranja prije izloženosti određenom načinu poučavanja, neposredno nakon i s dužim vremenskim odmakom (dva mjeseca) utvrdila se razina ovladanosti ciljnim skupinama glagola. Primjenjivala se i metoda glasnog navođenja misli kako bi se kodificirale razine svjesnosti. Prikupljeni podatci obrađeni su kvalitativno i kvantitativno statističkim postupkom analize varijance. Rezultati istraživanja upućuju na posebno pozitivno izraženu jaku interakciju između više razine svjesnosti, boljih rezultata na neposrednom testiranju i testiranju s odmakom te eksplicitnog načina poučavanja. Postoji i veza između niže razine svjesnosti te implicitnog načina poučavanja kod neposrednog testiranja što se nije moglo potvrditi na testiranju s vremenskim odmakom od dva mjeseca. Utvrđena je i interakcija između uspjeha sudionika koji se nalaze na višoj razini znanja (studenata) te niže razine svjesnosti, a ti isti ispitanici ostvaruju i bolji uspjeh na neposrednom testiranju. Dobiveni podaci potvrđuju Schmidtovu teoriju uočavanja (1990) te rezultate drugih sličnih empirijskih istraživanja (npr. Leow 1997, 2001, 2015; Medina 2015).