O determinatorima u hrvatskome s gledišta sistemske funkcionalne gramatike

Sažetak: U većini postojećih hrvatskih gramatika riječi se izravno analiziraju u (su)rečenice te se zato rečenica uzima kao glavna sintaktička jedinica. Posljedično, u takvim je gramatikama, uz rijetke iznimke (primjerice, Silić i Pranjković 2007; Belaj i Tanacković Faletar 2014), gotovo posve zanemarena sintaksa skupine i njezinih dijelova, sintaksa surečenice te sintaksa diskursa, a nedostatak opisa utemeljenog na određenom teorijskom pristupu dovodi do miješanja gramatičkih razina i neusustavljene terminologije. Na temelju proučavanja različitih suvremenih pristupa tumačenju imenskih skupina, zastupamo stav da se naziv ‘atribut’ na krivi način koristi u tradicionalnijim pristupima hrvatskoj gramatici te ističemo potrebu razlikovanja modifikatora od determinatora. K tome, ovaj rad nastoji pružiti i jednostavan model opisa imenskih skupina, s posebnim osvrtom na pojam determinatora, unutar teorijskog okvira sistemske funkcionalne gramatike (Halliday 1985, 1994; Halliday i Matthiessen 2004; Fawcett 2010) kao pristupa koji jezik poima kao društvenu kategoriju i promatra ga u stvarnim komunikacijskim situacijama.