Par – nepar – aspektni par

Sažetak: Na postojanje prijepora u svezi s terminom „aspektni par“ upućuju čak i sami aspektolozi u svojim radovima (v. npr. Janda 2007a; 2007b; 2008; Zaliznjak i dr. 2010; Gorbova 2011). U kroatističkoj se tradiciji njegova kontroverznost možda ponajbolje uočava na dvama mjestima upravo u samim opisima aspektnih parova. S jedne strane, ističe se nužnost identičnosti leksičkoga sadržaja glagolā u opreci da bi ih se moglo smatrati aspektnim parom. S druge pak strane, utvrđivanje te identičnosti provodi se na temelju izraza, odnosno tvorbe riječi pa se sadržaj glagola tvorenih sufiksacijom (uz poneke iznimke) smatra identičnim, dok se za prefiksaciju tvrdi da uvijek unosi nove nijanse značenja (usp. Silić 1978: 46–49). U ovome se radu kritičkom raščlambom navoda iz literature pokušavaju potvrditi prethodno spomenuta problematična mjesta. Pritom se posebna pozornost posvećuje usporednome prikazu značenja onih glagolskih parova koje se u literaturi obično smatra prototipnima i onih kojima se u pojedinim radovima odriče takav status. Nasljedujući postavke nekih aspektologa koji se bave ruskim jezikom, u ovome se radu nastoji pokazati kako morfologija nije dovoljno uporište semantičkome istraživanju identičnosti sadržaja (usp. Maslov 1948: 305) te se razmatra uzimanje u obzir i drugih kriterija, kao što su primjerice akcionalna obilježja glagola (leksički aspekt), komplementarne rečenične i tekstne aspektne funkcije (v. npr. Lehmann 2009a). Osim toga, nastoji se osvijestiti činjenica da glagoli prema svojim akcionalnim obilježjima pripadaju različitim tipovima (leksički aspekt) te da ne mogu svi ostvarivati istu vrstu opreke (v. npr. Breu 1980; 1985; 1994; Janda 2007a; 2007b; 2008; Lehmann 1981; 1984; 1988; 2009a). Dakle, ovim se radom s pomoću usporedbe određenih komplementarnih aspektnih rečeničnih i tekstnih funkcija pokušava pokazati kakve posljedice na aspekt kao gramatičku kategoriju ima morfološki pristup aspektnim parovima koji još uvijek prevladava u kroatistici.