Paremija u pisanoj javnoj komunikaciji u hrvatskome i engleskome jeziku

Sažetak: Poslovice su jezične minijature kojima se shematiziraju konkretna iskustva i izriču životne istine. S obzirom na njihovo porijeklo, za očekivati je da će se poslovice češće pojavljivati u usmenoj komunikaciji. Međutim, poslovice se i njihove modifikacije kao retoričko i sredstvo stilizacije vrlo često pojavljuju i u pisanim tekstovima. Cilj ovoga rada jest na korpusu koji će se sastojati od pisanih tekstova (novinskih izvješća i komentara, grafita, itd.) najprije istražiti u kakvim se vrstama tekstova pojavljuju izvorne i modificirane poslovice, tko su emitenti tih paremija, a zatim i kakav se pragmatički učinak njima želi postići. Naša je pretpostavka da će se poslovice i njihove modifikacije češće pojavljivati u komentarima kao sredstvo postizanja ironije, sarkazma i humornog učinka.