Pragmatika pridjeva u akademskome diskursu: od kvalifikacije do intenzifikacije

Sažetak: U akademskome diskursu zamjetne su određene komunikacijske i jezične konvencije koje su utvrđene, s jedne strane, za taj diskursni tip uopće, a s druge strane, za taj diskursni tip u okviru pojedinoga jezika. Među spomenutim konvencijama jedna je od najnaglašenijih ona koja akademskome diskursu postavlja kao cilj objektivnost izraza. U postizanju toga cilja mogu se primijeniti različite strategije, a opisuju se u obliku poželjnih načina izražavanja (koji pridonose objektivnosti) i onih manje poželjnih/nepoželjnih (koji odmažu postizanju objektivnosti). Autor se znanstvenoga teksta tako neprestano nalazi pred izazovom koji pred njega stavlja, s jedne strane, (retorička) potreba za uvjeravanjem čitatelja/akademske zajednice u njegove stavove, mišljenje, metode, rezultate istraživanja i zaključke, a s druge zahtjev za objektivnošću izraza kao bitnoga obilježja diskursnoga tipa kojem njegov tekst treba pripadati. Među zahvatima u tekstu pomoću kojih će se povećati stupanj objektivnosti izražavanja nerijetko se savjetuje smanjivanje uporabe evaluativnih pridjeva i njihovih modifikatora jer oni izravno utječu na izrazno pojačavanje tvrdnje. Naime, „jačinu“ ili „težinu“ tvrdnji u znanstvenome tekstu trebaju implicitno davati rezultati istraživanja i znanstveni dokazi, a ne eksplicitni izrazi poput onih koji sadrže upravo evaluativne pridjeve (naprimjer: velika važnost toga istraživanja, dalo je iznimne rezultate) ili i njihove modifikatore (naprimjer: ono što je nama ovdje posebno zanimljivo, posebno neravnopravni, posebice je to važno, takvi su prozni poslanički tekstovi vrlo važni za oblikovanje, imao je iznimno dobru recepciju, većina prije završenih skulptura izrazito je statična, povezuje ih izrazito samosvojno intelektualno polazište). Kako bi se istražila uporaba evaluativnih pridjeva i njihovih modifikatora u znanstvenim tekstovima, u radu se analiziraju tekstovi iz različitih znanstvenih područja. Uspoređuju se pritom tekstovi na hrvatskome i na engleskome jeziku kako bi se potvrdila ili opovrgnula pretpostavka o različitim praksama u tim dvama jezicima. Naime pravila o pisanju znanstvenih radova na engleskome jeziku propisuju, između ostaloga, iznimno ograničenu uporabu evaluativnih izraza općenito, pa tako i evaluativnih pridjeva. Usporedba učestalosti uporabe evaluativnih pridjeva te prirode pridjeva koji se javljaju u znanstvenim radovima na hrvatskome jeziku s onima na engleskome jeziku daje uvid u različitosti dviju praksa. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da, suprotno našim očekivanjima, analizirani znanstveni tekstovi na engleskome jeziku sadrže veći broj evaluativnih pridjeva negoli istovrsni tekstovi na hrvatskom te da je, općenito, inventar takvih pridjeva u tekstovima na engleskom raznovrsniji.