Prividna nereferencijalnost kao način stjecanja imuniteta govornika

Sažetak: U radu se na pragmatičko-semantičkoj razini istražuje prividno nereferencijalna uporaba zamjeničke imenice čovjek i zamjenice man u funkciji subjekta za izražavanje neodređene osobnosti u hrvatskom i njemačkom jeziku. Prividno nereferencijalna uporaba navedenih izraza podrazumijeva njihovu uporabu u situacijama kada se isti referiraju na konkretne, ali prikrivene referente, neovisno o njihovu spolu. Cilj je rada prikazati na koji način takva uporaba subjektivne perspektive govornika može biti zamijenjena objektivn(ij)om te koje su pragmatičke implikacije takve zamjene. Metodologija rada uključuje analizu primjera prividno nerefencijalne uporabe zamjeničke imenice čovjek i zamjenice man na građi koja je ekscerpirana iz hrvatskih i njemačkih tiskovina (Jutarnji list, Večernji list, 24 sata, Spiegel, Frankfurter Allgemeine Zeitung, Süddeutsche Zeitung), iz pripovjetke Das Verbrechen (Grijeh) Mele Hartwig i romana Na rubu pameti Miroslava Krleže. Analizirani primjeri uporabe kategoriziraju se sukladno vlastitoj dvojnoj tipologiji i pristupu temi prividne nereferencijalnosti. Rezultati analize pokazuju da prividno nereferencijalna uporaba izraza čovjek i man može predstavljati snažan mehanizam provedbe strategije imunizacije subjekta (govornika, činitelja, doživljača, pisca, odnosno naratora), koji stječe imunitet tako što se distancira od svog iskaza, odmiče od vlastitog iskustva uopćavajući ga, prikriva egocentričnost te neizravno pomiče svoju odgovornost na druge kolektivne entitete.