Sociolingvističko istraživanje hrvatskoga pravopisa: društveni stavovi o eksplicitnoj normi

Sažetak: U radu se unutar teorijskoga okvira suvremene sociolingvistike i kroatističke standardologije istražuju stavovi društva prema hrvatskome pravopisu. Posebno se ispituje odnos između ek-splicitne (kodificirane) pravopisne norme i stvarne uporabne norme u svrhu usavršavanja i sta-bilizacije postojeće eksplicitne norme. Kako bi se stvorila teorijska i metodološka podloga za eksperimentalno istraživanje, razjašnjavaju se četiri područja: mjesto pravopisa u procesu jez-ične standardizacije, odnos između jezičnoga standarda i društva, uloga i svrha ispitivanja društvenih stavova te planiranje pravopisa u sklopu etapnoga modela jezičnoga planiranja. Također se radi pojašnjavanja sadašnjih pravopisnih prilika sažeto prikazuje suvremena hrvat-ska pravopisna praksa, a ukazuje se i na pojedine problematične neujednačenosti u eksplicitnoj normi. U eksperimentalnome dijelu provedeno je anketno istraživanje društvenih stavova pre-ma pravopisu s posebnim osvrtom na pojedina sporna pravopisna rješenja. Istraživanje stavova prema pravopisu pokazalo je da društvo pridaje relativno veliku važnost pravopisu u sva-kodnevnome životu, da sadašnje stanje u pravopisu ocjenjuje uglavnom zbunjujućim i ne-dovoljno sređenim, ali da bi se taj stav poboljšao u slučaju da se postigne jedinstvena kodifici-rana pravopisna norma. Istraživanje stavova o eksplicitnoj normi pokazalo je da društvo daje značajnu prednost oblicima tipa pogreška, zadaci, neću i u ime (u prijedložnome značenju). Sporna i medijski eksponirana pravopisna rješenja poput pogrješka, zadatci, ne ću i uime nisu pokazala spontanu prihvaćenost u društvu.