Polisemija glagola koji označavaju koncept SJEDENJA u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku

Sažetak: Ovaj rad predstavlja rezultate korpusnog istraživanja glagola koji označavaju koncept SJEDENJA u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku. U skladu sa središnjim postavkama kognitivne lingvistike, krećemo od pretpostavke da je značenje utemeljeno u tjelesnom iskustvu te predodžbenim shemama poput one SPREMNIKA ili BLISKOG PRIANJANJA LIKA UNUTAR SPREMNIKA, pa stoga možemo očekivati da će se značenjska proširenja analiziranih glagola kretati otprilike istim smjerovima. Rezultati naše analize navode nas na zaključak da se razlike u prenesenim značenjima glagola sit, sjediti i sitzen mogu dijelom pripisati različitoj istaknutosti određene sheme u pojedinom jeziku (npr. shema SPREMNIKA istaknutija je u engleskom nego u hrvatskom i njemačkom). Također smatramo da do razlika u proširenim značenjima glagola sit, sjediti i sitzen može doći uslijed idiosinkratičnih osobina tih jezika koje se iz jednog uporabnog obrasca analogijom prenose u druge. Takvi procesi objašnjavaju kako je moguće da se engleski sit ponaša kao prijelazan glagol, za razliku od hrvatskog sjediti ili njemačkog sitzen (npr. u rečenicama: sit the child on a chair, sit meat on a plate).