ULOGA METAFORA I METONIMIJA U UOKVIRIVANJU DISKURSA TRANSPLANTOLOGIJE

Sažetak: U prilogu se proučava figurativna uporaba metafora i metonimija u uokvirivanju diskursa transplantologije. Polazimo od šireg shvaćanja pojave uokvirivanja od onog koje je općeprihvaćeno u literaturi te tvrdimo da se toj pojavi može pristupiti kao kontinuumu s dva pola: osobnom i institucionalnom. Ovaj se pristup kombinira s teorijom izglednosti unutar koje se postulira gubitno i dobitno uokvirivanje kao dvije strateške mogućnosti izbora. Kako bi bila svrsishodna, sredstva koja se rabe za uokvirivanje, kako pokazujemo na autentičnim materijalima, trebaju se prilagoditi odsječku kontinuuma na koji se može smjestiti određeni podtip diskursa. Iako je u kognitivno lingvističkoj literaturi naglasak gotovo uvijek na ulozi metafore u uokvirivanju diskursa, ističemo da i doprinos metonimije, u suradnji s metaforama, može biti od velikog značaja. Sredstva koja se rabe zauokvirivanje u javnim kampanjama kojima je cilj pridobivanje novih donora organa u pravilu se temelje na konceptualnoj metafori POKLONA. Pokazuje se da metaforička uporaba koncepta POKLONA kao globalnog izbora u institucijskim kontekstima nije učinkovita jer je preopćenita i neodređena a da bi mogla biti uvjerljiva na osobnom nivou, kao što se i može predvidjeti u okviru teorije oprimjerivanja. Spomenuta je metafora učinkovitija kada se prikladno prilagodi, kako pokazujemo na nekim primjerima kampanja koje su poduprte ili se temelje na metonimijskom prikazu različitih aspekata koji naglašavaju kvalitetu života nakon transplantacije