Što jezičnobiografska istraživanja mogu otkriti o višejezičnosti u Habsburškoj Monarhiji? Studija slučaja o pripadnicima ilirskoga pokreta

Sažetak: U radu je predstavljena rekonstrukcija jezičnih biografija pripadnika ilirskog pokreta, prove-dena na temelju dostupnih, objavljenih i neobjavljenih, tekstova pisanih na svim idiomima ko-jima su se ilirci služili (hrvatski dijalekti, štokavski književni jezik, njemački, latinski). U sre-dištu su pažnje dnevnički i autobiografski unosi, kao i privatna korespondencija koja sadrži refleksije o osobnim stavovima spram vlastite jezične prakse i jezične stvarnosti društvenoga okruženja. Cilj je istraživanja proučavajući mikrorazinu jezične prakse prikupiti informacije o dinamici društvenojezičnih fenomena u prvoj polovici 19. stoljeća na makrorazini, usredoto-čivši se pritom prije svega na njemačko-hrvatsku dvojezičnost i plansku zamjenu kajkavskoga književnoga jezika nadregionalnim štokavskim u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Činjenica da je nadregionalni književni jezik počeo stjecati prestiž u višejezičnom društvenom okviru u ko-jemu su se u domenama javne uporabe još uvijek rabili isključivo njemački i latinski jezik može se smatrati izravnom posljedicom političkoga i kulturnoga djelovanja iliraca. Metodolo-ški okvir obuhvaća, osim sistemskolingvističkih aspekata, analitičke postupke razvijene u ok-viru tekstne lingvistike, analize diskursa, kvalitativne analize sadržaja i biografskih istraživa-nja. U početnoj je fazi cilj bio prikupiti informacije o obilježjima idioma kojima su se pripad-nici ilirskoga pokreta pretežno služili u različitim tekstnim vrstama i domenama uporabe. Na-dalje su proučavane refleksije pripadnika ilirskoga pokreta o vlastitoj jezičnoj praksi u svim domenama, subjektivne teorije o usvajanju i poželjnoj uporabi (hrvatskoga) jezika, kao i ref-leksije o odnosu vlastite jezične prakse i iskazivanja pripadnosti određenoj društvenoj odnos-no nacionalnoj skupini.