Prethodno priopćenje
Str. 27 - 78

Akuzativne zamjeničke zanaglasnice ju i je u bosanskome, hrvatskome i srpskome: kontrastivno korpusno istraživanje standardnih i razgovornih idioma

Zrinka Kolaković
E-mail: Zrinka.Kolakovic@aau.at
ORCID: https://orcid.org/0000-0002-1615-021X
Alpen-Adria-Universität Klagenfurt

Edyta Jurkiewicz-Rohrbacher
ORCID: https://orcid.org/0000-0001-6737-7847
Universität Regensburg

Jasmin Denise Gradischnig
Alpen-Adria-Universität Klagenfurt

3._FINAL_Jezikoslovlje_24-1_Kolakovic_i_dr..pdf [ 0.94 MB - Hrvatski]
Preuzmi članak
Preuzeto 93 puta
Sažetak:

Empirijska su istraživanja o varijaciji u uporabi zanaglasnica iznimno rijetka. Međutim, pažljiva i kontrastivna analiza bosanskih, hrvatskih i srpskih gramatika i ostalih jezičnih priručnika kao što su npr. jezični savjetnici, upućuje na postojanje određenih razlika u uporabi zanaglasnica ne samo među trima standardima nego i unutar njihovih razgovornih idioma. Ovaj se rad bavi razlikama u uporabi dviju varijanata akuzativne zamjeničke zanaglasnice trećega lica jednine ženskoga roda ju i je. Sudeći prema stanju opisanome u gramatikama, uporaba oblika ju znatno je ograničenija u bosanskome i srpskome nego u hrvatskome standardu (cf. Silić i Pranjković 2007; Mrazović i Vukadinović 2009; Ridjanović 2012; Piper i Klajn 2014).

Kako bi se utvrdio stvarni raspon razlika u uporabi spomenutih zanaglasnica, primjeri za analizu crpljeni su ne samo iz tradicionalnih referentnih korpusa s jezičnom građom koja bi trebala odražavati stanje u trima standardima (Santos 1998; Utvić 2011; Čermák i Rosen 2012; Brozović Rončević i dr. 2018) nego i iz {bs, hr, sr}WaC-a, triju golemih mrežnih korpusa (Ljubešić i Klubička 2014) pretraživih s pomoću iznimno funkcionalnoga sučelja NoSketchEngine primjenom morfosintaktičkih oznaka, tj. tagova. Ručno je označeno 3916 primjera s akuzativnim zanaglasnim varijantama ju i je. Istraživanje potvrđuje kako jezični korpusi mogu poslužiti za dobivanje prijeko potrebnih uvida u raspon varijacije ne samo s obzirom na normu triju standarda nego i u stvarnoj svakodnevnoj uporabi, odnosno razgovornim idiomima. S pomoću frekvencije varijantnih oblika i konstrukcija u kojima se rabe utvrđuje se u kojoj se mjeri uzus razlikuje od propisane norme.

Uopćeni linearni regresijski model otkriva statistički značajne razlike u uporabi akuzativne zanaglasne varijanate ju među standardnim idiomom hrvatskoga s jedne i standardnim idiomima bosanskoga i srpskoga jezika s druge strane. Osim toga, uočeno je da se razgovorni idiomi bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika značajno razlikuju u uporabi zanaglasne varijante ju. Nadalje, podaci pokazuju da je distribucija zanaglasnice ju značajno drukčija u razgovornim nego u standardnim idiomima analiziranih jezika. I na kraju, na temelju uopćenoga linearnoga regresijskoga modela, pokazano je da za razliku od -(j)e završetka riječi koja prethodi zanaglasnici trećega lica ženskoga roda u akuzativu, -(j)u završetak ima statistički značajan utjecaj na izbor među varijantama ju i je. Točnije govoreći, smanjuje vjerojatnost uporabe zanaglasnice ju.

 

Ključne riječi:
bosanski, hrvatski, srpski, standardni i razgovorni idiom(i), varijacija, korpusi, zanaglasnica trećega lica jednine ženskoga roda u akuzativu,
Podaci na drugim jezicima: Engleski