Imenske skupine u čakavskim i štokavskim tekstovima 15.-18. stoljeća

Sažetak: U članku će se na primjerima iz čakavskih i štokavskih tekstova 15. – 18. stoljeća pokazati da je na sintaktičkoj razini postojao općeprihvaćen i stabilan način izražavanja određenih sadržaja. Jedno je od tih obilježja uporaba prijedložno-padežne sveze od + genitiv (npr. da darži put zakona od mista, pisam od ljubavi, zakon od ljubavi, misto od pribignutja, nebeski ličnik od duš, otče od milosardja) za izricanje posvojnosti i drugih značenja (npr. sadržaja, svojstva, objekta). Sveza od + genitiv također dolazi u funkciji i na mjestu prijedložno-padežne sveze o + lokativ (npr. kada čuje da se od njegova prijatelja dobro govori). Pojavila se u tekstovima prevedenima s talijanskoga i latinskoga jezika, a zatim se ustalila kao literarna odlika i u izvornim djelima čakavskih i štokavskih pisaca. Analizirat će se i sintagme koje sadržavaju genitiv ličnih zamjenica u funkciji izražavanja posvojnosti (npr. nje velikoga milosrdja, njih srca, njega meso razdirahu), prijedložno-padežna sveza po usta + genitiv (npr. Po usta svetoga Jakova apostola), pojava sklonidbe i poimeničenja participa (npr. govorećijem sveto rožario).