Između primarnog i sekundarnog znakovnog sustava: procesi signifikacije i dinamika promjena crkvene semiosfere u Betini

Sažetak: Rad se bavi problematikom odnosa između primarnog i sekundarnog znakovnog sustava i stvaranja crkvene semiosfere kao semiotičkog prostora u koji je neki jezik uronjen i u interakciji s kojim funkcionira. U radu analiziramo crkvenu terminologiju kao primarni znakovni sustav u kojem su vidljivi romanski utjecaji i crkvene običaje, kao sekundarni sustav, većinom slavenskog kulturnog nasljeđa, koji su do polovice ili do kraja 20. stoljeća činili aktivan dio betinske crkvene semiosfere. Terensko istraživanje provedeno je u Betini, 2009. i 2010. godine kroz polustrukturirane razgovore s ispitanicima životne dobi između 60 i 85 godina. Kako bi se utvrdili jezični utjecaji i podrijetlo prikupljenih termina, jezična građa je etimološki analizirana, a zatim, kako bi se utvrdilo pripadaju li aktivnom ili pasivnom vokabularu Betine, nekim se leksičkim varijantama pristupilo metodom varijacijske lingvistike. Osnovnu teorijsku pozadinu rada čine postavke Moskovke i Tartuske semiotičke škole koja podrazumijeva uzajamnost jezika i kulture, a u analizi znakova primijenjeni su Peircov i Morrisov trijadni model. Cilj rada je utvrditi uzajamnost jezičnih i kulturnih promjena i u kolikoj mjeri kulturne promjene utječu na promjene primarnog znakovnog sustava i obrnuto. Istraživanje je pokazalo da uslijed promjene društvenog konteksta dolazi do kvantitativnih (termini izlaze iz uporabe) i kvalitativnih (termini mijenjaju značenje) promjena u primarnom znakovnom sustavu, te da se kompleksnost sekundarnog znakovnog sustava (crkvenih običaja) pojednostavnjuje.