Utjecaj stupnja složenosti zadataka na sintaktičku složenost i točnost u pisanoj izvedbi

Cilj je ovog rada bio kritički se osvrnuti na rezultate dosadašnjih istraživanja o učincima usložnjavanja zadataka na različite aspekte pisane izvedbe u inome jeziku i produbiti spoznaje o načinima manipulacije različitim čimbenicima kod oblikovanja zadataka te korištenim mjernim varijablama za kvantifikaciju sintaktičke složenosti i gramatičke točnosti. Naime, prema Robinsonovu modelu, kao najistaknutijemu za objašnjenje učinka usložnjavanja na izvedbu, složeniji zadatak rezultirat će većom sintaktičkom složenošću i gramatičkom točnošću jer se resursi pažnje ponajprije usmjeravaju prema funkcionalnim potrebama izvršenja zadatka. Značenje tog modela, u odnosu na druge, ogleda se u naizgled jasnoj distinkciji između kognitivnih čimbenika s jedne strane i svih ostalih mogućih čimbenika na ishode u govorenoj/pisanoj izvedbi. Iako je teško osporiti utjecaj usložnjavanja zadatka na pisanu izvedbu u inome jeziku, brojna istraživanja navedene problematike rezultirala su vrlo različitim i međusobno kontradiktornim zaključcima. Razlozi se mogu pronaći u nedosljednostima u metodološkim postupcima, nekonzistentnoj manipulaciji različitim usmjeravajućim čimbenicima u primijenjenim zadatcima, iznimno veliku broju različitih mjernih varijabli te neprovedenoj procjeni razlika u kognitivnoj složenosti između zadataka u većem broju istraživanja. Teorijska važnost ovoga rada ogleda se prije svega u isticanju potrebe za ustanovljenjem jasnih kriterija za oblikovanje pedagoških zadataka različite složenosti koji će imati pozitivan učinak na sintaktičku složenost i točnost pisane izvedbe u inome jeziku.